Nove spoznaje o Nikoli Tesli

Nakon što je časopis Prirodoslovlje Matice hrvatske prerastao u znanstveni, dvojezični i međunarodni časopis otvorenoga tipa te prihvaćen u Hrčak, njegovo je uredništvo posvećeno objavljivanju ozbiljnih kategoriziranih radova koji će mu priskrbiti vidljivost i citiranost. Poklopilo se to s velikim događanjima u svijetu znanosti, među kojima je i 170. godišnjica Teslina rođenja (Smiljan, Hrvatska, 10. srpnja 1856–New York, SAD, 7. siječnja 1943). Nema djelića kugle zemaljske gdje ne sija Teslino svjetlo i stoga „zdravo za gotovo“ Tesla pripada čovječanstvu, kao nijedna druga osoba u povijesti uopće, u znanosti napose. Tim se više nametnula obveza da tom istom svijetu podastremo činjenice koje povezuju Nikolu Teslu i Lijepu Našu.

Naslovnica novog broja časopisa Prirodoslovlje posvećena Nikoli Tesli

Cijeli je svezak od 392 stranice koncipiran u tri dijela. U prvome su radovi koji prikazuju Tesline veze s Hrvatskom, a u drugome je Tesla u Americi. U trećemu su predstavljene hrvatske udruge koje njeguju lik i djelo Nikole Tesle. U rodnome mjestu Nikole Tesle osmišljen je velebni Memorijalni centar „Nikola Tesla“ Smiljan muzejskoga tipa, u susjednom je gradu Udruga NTN (Nikola Tesla Network) – Mreža Nikola Tesla, Gospić, a pored zgrade bivše Tesline gimnazije smješten je Nikola Tesla Experience Center, Karlovac. U Zagrebu djeluju Udruga Nikola Tesla – Genij za budućnost te Hrvatski ogranak CIGRE.

U uvodnome je dijelu objavljen opsežan članak Tesla i njegovo doba u kojemu nas Stipe Kutleša upoznaje sa znanstvenim i tehničkim prilikama u svijetu i Europi, posebice u Hrvatskoj, u kontekstu društvenih i političkih zbivanja u razdoblju od druge polovice 19. do prve polovice 20. stoljeća. Na temelju povijesnih izvora osvrće se i na pitanje Tesline narodnosti i vjeroispovijesti i donosi svjež pristup tom pitanju. Piše i o Teslinu djetinjstvu u Smiljanu i Gospiću, boravku u Europi (započeti studiji u Grazu i Pragu), odlasku i boravku u Americi, njegovim poznanstvima i prijateljstvima te posljednjim godinama života. Posebno je zanimljivo što se događalo s Teslinom ostavštinom i koje su kontroverze postojale o njemu, a postoje i danas.

Profesori karlovačke gimnazije Antun Milinković, Sanda Furjanić i Tanja Mihaljević opisali su Obrazovni sustav u vrijeme školovanja Nikole Tesle u Hrvatskoj, na primjeru Rakovačke gimnazije koju je pohađao i Nikola Tesla. Predstavili su nastavne planove i programe, raznovrsnu opremu Fizikalnoga kabineta, kao i dijelove bogate knjižnice iz koje se učilo, što je tu gimnaziju činilo tako posebnom, a danas je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske. Brojne električne naprave i instrumenti pomoću kojih su izvođeni pokusi pod vodstvom iskusnoga profesora Martina Sekulića snažno su inspirirale mladoga Teslu, pa u svojoj autobiografiji Moji pronalasci piše: „Ne mogu vam ni opisati koliko sam bio uzbuđen dok sam prisustvovao njegovim demonstracijama tih tajanstvenih pojava. Svaki je dojam u mojem umu proizvodio na tisuće odjeka. Želio sam znati više o toj izvanrednoj sili; žudio sam za pokusima i istraživanjem...“ Nikola Tesla maturirao je 24. srpnja 1873. u dobi od 17 godina. To je njegova jedina svjedodžba o nekom završenom školovanju s kojom je krenuo u osvajanje svijeta. S obzirom na Teslino ushićenje Martinom Sekulićem, Antun Milinković i Sanda Furjanić napisali su i kraći stručni članak o Sekuliću.

Akademik Žarko Dadić u članku Nikola Tesla – počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti potanko je opisao trogodišnju, složenu izbornu proceduru kojom je „električar iz Amerike“ na Glavnoj i izbornoj skupštini Akademije 17. prosinca 1896. postao njezinim počasnim članom. O počasnim doktoratima dodijeljenima Nikoli Tesli u Zagrebu i drugdje piše Branko Hanžek, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. Rektorat Sveučilišta u Zagrebu 2. lipnja 1926. jednoglasno je usvojio zaključak savjeta Tehničkoga fakulteta u Zagrebu da se Nikolu Teslu promovira na čast doktora tehničkih znanosti honoris causa. Osim toga, u povodu 300. obljetnice osnutka Sveučilišta u Zagrebu, godine 1969. postavljen je portret Nikole Tesle na četrnaestu pločicu rektorskoga lanca, djelo akademika Koste Angelija
Radovanija.

„Američki“ dio časopisa sadrži dva članka iz pera dvojice izvrsnih slovenskih teslologa. Umjesto pukoga nabrajanja biografskih podataka iz Teslina života u Americi, odlučili su se za dvije teme koje se unatoč svoje različitosti međusobno nadopunjuju. Miran Perhavec u radu X-zrake i Nobelova nagrada: Röntgen ili Tesla? vrlo je plastično prikazao način i pristup, pa moglo bi se reći i cilj Teslinih laboratorijskih istraživanja iz kojih se lako razabire kako se Teslu moglo lako potkradati, za što čak nije ni mario – sve u ime viših ciljeva da služi čovječanstvu. Drugi članak, čiji je autor Tibor Hrs Pandur na primjeru Dogovora Nikole Tesle i J. P. Morgana: nove procjene, prikazuje kako je Tesla mukotrpno dolazio do razvojnoga financiranja svojih projekata. Bio je to sraz humanista i krupnoga kapitala. Iako Tesla bez tog kapitala dalje nije mogao, njegovim financijerima ni to nije bilo dovoljno jer su ga se bojali – (što ako ovaj ostvari svoje naume, mi smo propali!) – toliko da su na kraju minirali njegov laboratorij sa svom opremom i dokumentacijom. Od tog se gubitka Tesla nikada nije oporavio, ali njegov ukupan doprinos čovječanstvu ostaje nenadmašan i svakim danom sve veći.